Velik dio njegova stvaralaštva povezan je s jednom njegovom opsesijom – opsesijom prema putovanjima. Proputovao je pedesetak zemalja od Japana i Nepala preko Kuvajta i Iraka do Sjedinjenih Država i Meksika. Mnoga od tih putovanja rezultirala su nizom kraćih priloga s raznih mjesta diljem globusa, izbor kojih u prijevodu na hrvatski donosi zbirka “Kako je malen ovaj svijet”.
Putopisi znatno variraju po duljini, intenzitetu, rekli bismo po “pustolovnosti”, ali svi imaju nešto zajedničko – autorov netradicionalan pristup koji nije orijentiran na pojedine zemlje, već na putopisne teme poput neočekivanih pustolovina, putnih misterija, različitih načina iskazivanja gostoprimstva, ali i neugodnosti koje na putovanjima ponekad jednostavno ne možemo izbjeći. Osim zanimljivog i duhovitog načina pripovijedanja Murín je pravi stručnjak u zamjećivanju i opisivanju sitnica koje nam se za dotičnu zemlju isprva čine potpuno nevažne, a kojih se upravo najdulje sjećamo. Autor pojedinu zemlju opisuje ponajprije preko osobnog doživljaja koji često budi uspomene iz djetinjstva, rodnog kraja ili iz ranijih putovanja, ili pak potiče na razmišljanja o općeljudskim dvojbama i nedoumicama. Time autor vizuru pojedine zemlje tek prividno podređuje vlastitoj optici. Naime, kroz njegova promišljanja i proživljavanja prodire nenametljiv, ali iznimno plastičan prikaz egzotičnih i za mnoge od nas nedostižnih krajeva. S druge strane, reminiscencije i općeljudska promišljanja, koja posjećeni krajevi u njemu bude, relativiziraju “egzotičnost” pojedine zemlje i pokazuju da smo svi mi, ma kako različito živjeli ili izgledali, ipak samo ljudi, bilo da se radi o sučeljavanju sa zastrašujućom bijedom Indije, o višednevnom putovanju s dvojicom siromašnih, ali ponosnih Bjelorusa, o demistificiranju američkog “tehnološkog čuda” ili pak o uneređenom javnom zahodu u “čistunskoj” Njemačkoj… Murín nam u bezbrojnim komičnim situacijama predočuje najrazličitije mentalitete, no pritom pokazuje iznimnu sposobnost odjeljivanja naslijeđenog i lokalnog od općeljudskog, što smo često skloni poistovjećivati.
Putopisi funkcioniraju kao samostalni tekstovi (iako su intertekstualne poveznice brojne), no tek u cjelini dobivaju dodatni smisao kojim su svi više ili manje primjetno prožeti. Prožeti su temeljnom autorovom dvojbom o smislu putovanja, koja se zasigurno barem jednom javila u svakog putnog sladokusca. Zašto nakon svih razočaranja, nakon svih neugodnosti, lutanja, gladi, žeđi, vrućine, putnih bolesti…, kad se jedva dočepamo doma i ljubimo kućni prag, zašto nam za vrlo kratko vrijeme srce ponovo zatitra pri spomenu novoga putovanja? Murín nudi odgovor, ali ga ne nameće, prepuštajući svakom od nas da sam sebe upita zašto je putovanje vrijedno svih tih žrtava.
Svatko tko je ikada putovao, zasigurno će se prepoznati u mnogim Murínovim pričama…