Kassel ne poziva na logiku

Kassel ne poziva na logiku novo je književno ostvarenje Enriquea Vila-Matasa. Djelo, koje sam autor definira kao „pripovjednu reportažu, pripovjedni esej ili naprosto roman“, nastalo je kao rezultat autorova posjeta Documenti, najprestižnijoj svjetskoj smotri suvremene umjetnosti, koja se svakih pet godina odvija u njemačkome gradu Kasselu. Direkcija Documente Vila-Matasu je uputila poziv na veoma zanimljivu vrstu sudjelovanja. Naime, bila je riječ o tome da autor, poput kakve živuće instalacije, nekoliko dana provede u kineskom restoranu na rubu grada pišući pred očima javnosti. Autor je prihvatio poziv, a fikcionalizirani rezultat tog iskustva je novo književno remek-djelo, koje dovodi u vezu avangardnu umjetnost i moderni život.

Zašto sam otišao u taj grad? Došao sam, rekao sam si, samo razmišljati. Ostao sam zamišljen. Došao sam mentalno izgraditi kolibu, humano utočište u kojemu mogu promišljati o zalutalom svijetu. Ostao sam zamišljen. Došao sam pročitati nešto o torbaru i njegovu batrljku i o nepopravljivo sumornoj Španjolskoj. Došao sam potražiti tajnu svemira i uputiti se u misterije poezije nepoznate algebre i potražiti nakrivljeni sat i čitati o romantizmu. Ostao sam zamišljen. Došao sam otkriti bît, pravu pravcatu srž suvremene umjetnosti. Došao sam saznati postoji li još uvijek avangarda u umjetnosti. Doista, došao sam istražiti Kassel. Ostao sam zamišljen. Došao sam naprosto kako bih mogao ispričati što sam vidio kada se vratim. Došao sam saznati tko su bitnici? Ostao sam zamišljen. Došao sam upoznati opće stanje umjetnosti. Ostao sam zamišljen. Došao sam povratiti entuzijazam. Ostao sam nešto manje zamišljen.

“Kassel ne poziva na logiku može se čitati na barem dva načina: kao likovna kritika i kao romaneskno djelo. Pritom, jednako ga mogu čitati oni koje ne zanima, ili ih čak iritira, suvremena umjetnost, kao i oni koji u novinama i na Trećem programu ne propuštaju eseje i izvještaje iz Kassela ili Venecije. Kao i kod svakog ozbiljnog pisca, a Vila-Matas je ozbiljan da ne može biti ozbiljniji, pretpostavljeni čitateljev interes za temu sekundarne je naravi. Čitate zato što je dobro napisano, čitate zato što nad sobom imate mađioničara koji vas vodi kroz svoju knjigu, čitate zato što književnost jest magija…”

Miljenko Jergović