Mrtva priroda prati život portugalskog skladatelja Joãa Domingosa Bomtempa, fokusirajući se na proces stvaranja njegova najpoznatijeg djela, „Rekvijema“, te na okolnosti njegova nastanka. Roman ima polifonu strukturu – perspektiva se često mijenja, varira između sveznajućeg pripovjedača i prvog lica, koji se često pretapaju jedno u drugo, čime autor postiže istovremeno ritam glazbenog djela i gotovo visokomodernističku notu u ovom kratkom tekstu izraženih poetskih kvaliteta. Tematizirajući stvaranje, umjetničke motive i inspiraciju, autor ne zaboravlja spomenuti i istaknuti povijesno-političke i socijalne okolnosti druge polovice devetnaestog stoljeća u Portugalu, pa se tako iz male količine teksta može mnogo toga iščitati, od političkog položaja Portugala do socijalnog raslojavanja do kojeg dolazi tih godina u Lisabonu uslijed nepovoljne ekonomske situacije.
Za roman Mrtva priroda autor je nagrađen prestižnom Nagradom José Saramago 1999. godine i djelo se općenito smatra njegovim najznačajnijim romanom i jednim od ključnih romana portugalske generacije autora stasale devedesetih i ranih dvijetisućitih godina.
Možda sam se prerano suočio sa smrću ili sam, pak, previše lako pronašao utjehu u partiturama, ne znam, ali Bog nikad nije doista vladao mojom dušom. Bilo je donekle naklonosti, poneko obećanje djeteta ili mlada zaljubljenika koji sumnja u svoj talent, ali sve je to bilo neznatno. Ništa ozbiljno. Čak ni kad sam pomislio krenuti putem ujaka Manuela. Postojala je tajna želja da se osvetim svijetu, Bogu, ljudima. Da se osvetim zbog majčine patnje, zbog svog gubitka, zbog sjećanja puna bolnih jauka. A i nisam želio biti Bog, želio sam biti Bach.
ulomak iz romana Mrtva priroda
Djelo Paula Joséa Mirande zavređuje našu najpomniju pažnju, ako ni zbog čega drugog, onda zato što se u njemu traži, možda i paradoksalnim sredstvima, „mračno mjesto u kojem se izjednačava lijepo i dobro“.
Pedro Mexia, Diário de Notícias