Pravna nejasnoća jednog braka

Lejla je oduvijek htjela samo jedno: plesati. Ali nakon skandala s kolegicom u Boljšoj teatru, njezina karijera profesionalne balerine postaje neizvjesna. Altaj je psihijatar koji se boji intimnosti nakon što njegova prva velika ljubav izvrši samoubojstvo. Altaj i Lejla ulaze u fiktivan brak kako bi udovoljili svojim obiteljima i održali privid heteronormativne obitelji. Nakon što odsele u Njemačku i pokušaju ostvariti novi početak u Berlinu, upoznaju Jonoun, koja nakon propalog braka sa starijim muškarcem više nije sigurna u svoje temeljne životne postavke. Ulazak treće osobe u ovu naizgled idealnu fiktivnu vezu natjera Lejlu i Altaja da preispitaju vlastite želje i da se suoče s kaotičnošću srednjih dvadesetih i vlastitih odluka koje im mogu obilježiti ostatak života.

U Pravnoj nejasnoći jednog braka Olga Grjasnova istovremeno ocrtava nesigurnost generacije koja je upravo sada u srednjih dvadesetima, kao i kaotičnu pozadinu u kojoj se njihovi životi odvijaju, od korupcije i bezakonja Azerbajdžana do uvijek prisutnog rasizma i homofobije u njemačkom glavnom gradu, u koji likovi bježe nadajući se boljoj budućnosti, a nalaze samo očaj i razarajuće nagrizanje rutine. Roman nas vodi od Azerbajdžana preko Moskve do Berlina pa zatim opet nazad do Azerbajdžana, Gruzije i Armenije, u putovanju u kojem će Lejla, Altaj i Jonoun pokušati pronaći sebe i makar neku svrhu svojih života.

„Ne treba čekati krizu srednjih godina, život se može prekrasno upropastiti i u srednjim dvadesetima.“

„U godinama nakon raspada nije bilo ni trenutka milosti, samo bijeda dickensovskih razmjera. Starci bolesna izgleda okićeni ordenjem rasprodavali su na cesti vlastita kućanstva, njihova su djeca nudila plastične vrećice sa zapada, unuci se zapustili, a cijela se zemlja opijala do besvijesti. A uz njih novi Rusi: plavokose žene u centru Moskve koje su kolektivno oponašale Pamelu Anderson i ulagale u bunde, krvave dijamante i It-bags. Njihovi kratko obrijani muškarci, hodajuće kutije, koji su pod novim režimom ipak dogurali do menadžera, davali su svima oko sebe do znanja da su manire odsad stvar prošlosti. Ulični trgovci prodavali su plakate Staljina, antisemitske i rasističke brošure. I na svim, zaista svim licima ocrtavali su se gnjev i gorčina kao jedine emocije.“