Knjige Felicitas Hoppe uvijek su i knjige za putovanje. S knjigom Najbolje mjesto na svijetu autorica je stigla na cilj.
Ali koji je to cilj? I kako dospijeva tamo? Kroz tunel, koji izaziva strah poput onog u bajci o zemlji Dembeliji. Kod Felicitas Hoppe on završava ravno iznad zidina jedne crkve na jednom platou iznad rijeke Rhone. Na jednom koliko nestvarnom, toliko i realnom mjestu čežnje, gdje raste mnogo vinove loze i gdje se nalazi stara, ali svježe restaurirana isposnica: „Otići u isposništvo znači pronaći prostor, mjesto, položaj.”
Ono što se pripovijeda u tom alpskom krajoliku punom južnog svjetla nije, međutim, priča o ostanku, nego svjetlucava jezgra autobiografije jedne autorice, kojoj ne valja slijepo vjerovati, jer u svojim knjigama izmišlja mitove i sudbine, spajajući – kao neumorna pustolovka u potrazi za istinom – u svojim fabulama bajke i povjesnice. S knjigom Najbolje mjesto na svijetu Felicitas Hoppe izmišlja samu sebe, pripovijedajući, doduše, o svome boravku kao dobitnica Spycher: Književne nagrade Leuk, ali pritom neprimjetno ulazi u niz vlastitih izmišljaja, k svojim vitezovima i svecima, zločincima i propalicama i svim ostalim nepouzdanim vodičima kroz svjetsku povijest. Ne bi li naposljetku ruku pružila muškarcu s kojim iskušava kako se osvajaju vrhovi.
Prekrasno kabinetsko i čarobnjačko djelo, koje u isti mah skriva i razgolićuje, pokazujući nam kako se sunce puni u buce i da nikad nećemo biti prvi, jer je isposnik prije nas uvijek već bio tu.

Mirisi
Bolivijke pričaju
Ljudska stvar
Mračni otkloni
Koala
Pad kuće Vjesnik
Hotel Universal
Tango smrti
Proljeće barbara
Gunterova zima 


Anouk Markovits odrasla je u Francuskoj, u ultra-ortodoksnoj satmarskoj židovskoj obitelji. Pohađala je vjersko sjemenište u Engleskoj umjesto srednje škole, a svoj je dom napustila u dobi od devetnaest godina kako bi izbjegla dogovoreni brak.