Posljednji svjedoci

Prva novinarka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, Svetlana Aleksijevič u svijetu se proslavila prije svega serijalom „Glasovi utopije“, u kojem je prikupila svjedočanstva ljudi koji su sudjelovali u kataklizmama u bivšem Sovjetskom Savezu. Nakon njezine prve knjige, Rat nema žensko lice (Edicije Božičević, 2019., s ruskog preveo Kristijan Poklečki), serijal je nastavila Posljednjim svjedocima, djelom u kojem su u fokus stavljena djeca i njihov doživljaj rata.

Na svoj već prepoznatljiv način, autorica ovdje daje glas onima koji su bili djeca tijekom Drugog svjetskog rata. Neki od njih već su tada bili djeca-vojnici, neki su bili promatrači, ali svima je zajednička duboka trauma zaostala iza rata – i ta će trauma uvelike oblikovati poslijeratni SSSR i sve njegove sastavnice. U još jednoj nevjerojatno potresnoj knjizi, Aleksijevič donosi simfoniju jedinstvenih dječjih glasova i perspektiva, koji daju potpuno nov pogled na rat, prepun detalja izgubljenih u službenim narativima, uvijek pritom dajući prednost pojedincu pred kolektivom.

Čudesan podsjetnik na trajnu moć pisane riječi da svjedoči o boli kao što to nije u stanju niti jedan drugi medij. Djeca prežive, odrastu, ali ne zaborave. Oni su uistinu prvi i posljednji svjedoci.

Jennifer Wilson, The New Republic

 „Aleksijevič u svome radu uspijeva zadržati posebnu vrst jasnoće i poniznosti. Istinsko remek-djelo!“

Caroline Moorehead, The Guardian