Priče iz Obabe

O autoru

Bernardo Atxaga

O svemu i svačemu s Bernardom Atxagom

Zašto je za baskijski jezik prije važno da se održi nego da mu se prizna ljepota i neobičnost?

Već su kazali drevnici da: «sve što živi nastoji iztrajati u svome bitku». Kad bi poljskom mišu rekli da je u hodu svijeta njegov život beznačajan i da će ga upravo sada njega lišiti, vidjeli biste kako bi se miš dao u trk. I mi Baskijci činimo isto: trčimo s tim jezikom koji nazivamo euskera. Ali mi to ne činimo radi toga što bi to bio lijep i neobičan jezik, niti to činimo zbog njegova statusa «prvog od prvih jezika Europe», koji je toliko privlačio romatničare razdoblja Meriméea ili Von Chamissa, već iz sasvim jednog više no jednostavnog razloga. Ovdje se radi o jednom jeziku koji jako dobro poznajemo i koji nam pomaže da bismo živjeli. A ono u svemu tome važno, dakako, jest živjeti. Živjeti po svome, rekli bismo; živjeti onako kako želi svatko od nas. Koristeći svoj jezik. Baš poput poljskoga miša.

Neki bi zlobnici rekli da Baskijcima nije potrebna euskera jer se ionako dobro razumiju na španjolskom jeziku?

Jedna od prednosti tzv. «manjinskih jezika» jest ta da što nas obavezuje da budemo bilingvalni. Jedan dio Baskijaca govori španjolski i baskijski, dok drugi dio francuski i baskijski. Kažem da je to prednost, jer biti bilingvalan znači izoštravati i produbljivati lingvističku svijest. Sjećam se jedne zgode dok sam u Londonu studirao engleski: jednom prilikom