Šipino

Privlačnost koja se rađa i raste zajedno s radnjom toliko je snažna da roman ne može ostati neprimjećen.
Sigrid Löffler, Deutsche Welle

Četiri dače u blizini oronulog kolhoza. Skupina ljudi, jedan glasovir i jedan plinski štednjak na brežuljku usred šume opasane močvarama i jezerima. Jan Riba otišao je iz svojega svijeta i našao se ovdje. Zaključao je ured u Berlinu, sjeo na vlak za Moskvu i pošao prijatelju Viktoru, koji mu želi pokazati rusko ljeto. Zajedno su došli u Šipino, smjestili se na slamarice i uklopili u živote drugih. Tu su Vasilij, hiroviti istraživač, lijep poput kakve žene, ćelavi Pavel i mršava Ana. Tolik s glasovirom. Darja, koja u svome jadu šiva haljine, i tajanstvena Ljilja, koja poput lahornog duha ulazi i izlazi iz drvenih kućica i sanjari o Moskvi. A čitav Šipino čeka na Mašu, čija sudbina izgleda nerazdvojno povezana s tim mjestom i njegovim izumiranjem.

Šipino je roman o potrazi za dragocjenim vremenom u kojem možemo iznova udahnuti život punim plućima u vrijeme u kojem nas tempo života ostavlja bez daha