Predmeti i prostori u romanu Događaji u neposrednoj irealnosti u junaka izazivaju „krize“, iznenadan prodor metafizičkog u svakodnevicu, koji je posljedicom tanke, propusne opne između zbilje i irealnosti.
Krize koje se poput zagonetnih procijepa otvaraju u teksturi romana, otvarajući prostor gustim opisima, imaginacijama i fantomima, otkrivaju trijeznog pripovjedača, matematičara, koji se u času kad se junak u njih sunovraćuje, zadržavajući prvo lice, podvaja i disciplinirano vodi rečenicu po kirurški usječenoj narativnoj liniji. Događaje u neposrednoj irealnosti kritika isprva nije prepoznala kao „roman“, već su mu nadijevali različite žanrovske atribute.
Roman ne slijedi ni jedno tradicionalno romaneskno pravilo: tekst se otvara golemim uvodom, zaplet je odgođen do kraja, izigran je kronološki poredak epizoda, a događaji se asocijativno nižu.
iz pogovora Ane Brnardić Oproiu

Ljudska stvar
Mračni otkloni
Zabranjena sam
Nemam objašnjenja za ovo
Prosvijetljena vojska
Strašna šuma
Pad kuće Vjesnik
Hotel Universal
Krivudavi putovi života 


Max Blecher (1909-1938), debitirao je 1934. knjigom pjesama Corp transparent (Prozirno tijelo), nakon čega se posvećuje radu na svom prvom romanu Događaji u neposrednoj irealnosti, 1936.