Ovaj osobenjak stekao je sa svojim besmislenim stihovima u Zagrebu svoga vremena toliku popularnost da je njegovo ime postalo gotovo poslovično kao simbol konfuzije i nepismenosti. U doba hipermodernih pokreta u književnosti i umjetnosti, pojave kubista i proglasa talijanskih futurista neupućena zagrebačka purgarija svrstavala je Franju Jarmeka čas u simboliste, čas u impresioniste, a čas u kubiste i futuriste.
Usprkos ruganju novina i publike Jarmek se u svojoj grafomanskoj strasti nije dao nikako slomiti i bio je uporan do kraja, izdajući jednu knjigu pjesama za drugom, dakako, o vlastitom trošku. Čitaoci koji su ove knjige dobili u ruku bili su na čudu. Nijedna Jarmekova strofa pod milim bogom nije imala nikakvog smisla. Sve te knjige odlikovale su se ipak nevjerojatnom samodopadnošću i megalomanijom. Antun Gustav Matoš napao je Jarmeka kao čovjeka koji ruši hrvatski ugled u cijeloj kulturnoj Europi.
Krešimir Kovačić: Priče iz starog Zagreba
O autoru
Franjo Jarmek
Franjo Jarmek, hrvatski pjesnik (Bjelovar, 30. IX. 1881 – Zagreb, 16. VII. 1921). Najpoznatiji hrvatski književni diletant. Pišući po cijele dane stihove u zagrebačkoj kavani Merkur, otiskivao bi ih na letke i dijelio prolaznicima, tužeći se na nerazumijevanje svojega genija.
Tiskao je desetak zbirki pjesama, među kojima su i one na njemačkome, francuskom i engleskom (Boli, 1907; Uzdisaji jednog pjesnika, 1907; Zaljubljenik, sažaljuje ga Franjo Jarmek, 1907; Tužaljke, 1908; Ljubavni zvuci, 1908., i dr.). U tradiciji hrvatske feljtonistike jarmekovština je postala sinonimom pretenciozna praznorječja.
Povezani proizvodi
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Od Gutenberga do Zuckerberga. Što zaista morate znati o Internetu
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane