Kuprijanov u svom romanu “Empedoklova cipela” izvrsno povezuje poeziju, esej i prozu, on je u njemu ironičan, duhovit i mudar u najboljoj mjeri. Ovaj roman bi mogao biti, da je preveden na engleski, izvrsna ilustracija za studiju Davida Lodga “Načini modernog pisanja”.
Iz ovog romana vidimo kako je Kuprijanov izvrstan poznavatelj ruske i svjetske književnosti, poznavatelj znanosti ali i obrazaca znanstvene fantastike, i stripa i još mnogo toga. Pred nama je roman koji nas tjera da se zamislimo, roman koji traži da mu se opet vraćamo.
“Empedoklova cipela” je i satirični roman, a njegov glavni (anti)junak Pomereščenskij, pisac grandoman, zaslužuje da ga se uzme kao prototip književnog lika kakvi su, primjerice, Ostap Bender Iljfa i Petrova ili Ivan Čonkin Vladimira Vojnoviča. Kuprijanov je u svom romanu i sljedbenik Harmsa sa svojim anegdotalnim Pomereščenskim. (Žarko Milenić)