“Groblje glasovira” četvrti je roman Joséa Luísa Peixota, za koji je 2007. godine osvojio nagradu Cálamo Otra Mirada za najbolji roman u Španjolskoj u prijevodu. Pripovjedači romana otac su i sin i njihove životne priče, jedan stolar, drugi trkač, ali kao i u ostalim Peixotovim djelima, glavni lik je i mjesto, u ovom slučaju Lisabon. A sugovornik pripovjedačima je sama smrt, koja ih prati cijeloga života.
“Peixotov stil istovremeno je svjež, agilan, obuzima čitatelja, ali i pokazuje sklonost i poznavanje povijesti književnosti. Pred nama je zreo pisac. Pravi pripovjedač nove portugalske generacije.”
Luís Sepúlveda

Sunovrat
Ode i epode
Povratak 


José Luís Peixoto (1974., Galveias, Portugal) jedan je od najcjenjenijih portugalskih pisaca mlađe generacije. Nakon što je 2001. dobio Nagradu José Saramago za roman “Nijedan pogled” (VBZ, 2004.), osnovana je nagrada za mlade autore koja nosi njegovo ime. Za roman “Cemitério de Pianos” dobiva Nagradu Cálamo Otra Mirada, za najbolju stranu knjigu objavljenu u Španjolskoj. Preveden je na više od trideset jezika, “Knjiga” je doživjela 9 izdanja u Portugalu od objavljivanja 2010. godine, te stekla autoru glas jednoga od najzanimljivijih i najčitanijih suvremenih portugalskih, a i svjetskih autora. 2016. godine s romanom “Galveias” osvaja nagradu Oceanos (koju mnogi nazivaju “Bookerom za portugalski jezik”) za najbolju knjigu objavljenu na portugalskom jeziku. Njegove pjesme i proza nalaze se u desecima antologija objavljenih na nizu jezika. U slobodno vrijeme piše tekstove za bend Moonspell.