Pravi život Domingosa Xaviera / João Vêncio i njegove ljubavi

Domingos Xavier traktorist je na gradilištu po kojeg jednu večer dođe policija i odvede ga, ni kriva ni dužna, iz obiteljskog doma, strpaju ga u zatvor gdje ga premlaćuju dok sve ne prizna. Tako započinje pravi život Domingosa Xaviera, jer on tada od običnog vozača i popravljača traktora postaje simbol patnje naroda Angole pod kolonijalnom vlašću.

João Vêncio mladi je luandinac koji završava u zatvoru zbog sodomije, sadizma i hereze. Pred suđenje, on govori o svojim „nedjelima“ supatniku u tamnici, ukratko prepričavajući cijeli svoj ljubavni život od osme godine do hapšenja.

Obožavam Luandu, njezine kuće, ulice, njezino drveće, more, nebo i njezine oblake, ribarske otočiće. Nikad neću zaboraviti tu ljepotu. Kad kažem
“Luanda”, srce mi se nasmije, oči sklope, čeznem za svojim domom. Jer, zaista sam tu samo kad sam daleko. Samo na daljinu se voli. Ne volim ljude, gomila gradskih svinja. Vlada bi trebala izgraditi naselja daleko u provinciji, neka te budale tamo žive. Tada bi ostala samo prazna ljepota grada, kuće i drveće i ostalo. Nitko više grad ne bi zagađivao svojim smrdljivim znojem. Ne slažem se s ljudima iz Luande, bilo da su bijelci, crnci ili mulati, pljunem na sve njih. Sitne duše u svojim robovskim kolibama! Zar nikad nisu čuli za New York, Nagasaki? Rimsko Carstvo, Skandinaviju? Obične neotesane seljačine!