La Embriaguesa jedanaesta je zbirka poezije hrvatskog pjesnika i multimedijalnog umjetnika Žarka Jovanovskog. Nakon Antologije Jutra poezije i posthumno objavljene zbirke Danijela Župančića, ovo je treća knjiga u svježe pokrenutoj Biblioteci Jutra poezije, najstarije hrvatske pjesničke tribine. Laganim, prepoznatljivim stilom svojevrsne punk-poezije Žarko Jovanovski nastavlja stvarati i u La Embriaguesi („intoksikacija“ ili „pijanstvo“ na katalonskom). Autorov lirsko-poetski obračun s društvom koje ga okružuje te obilježuje se produbljuje te još više intimizira. On britkim stihovima ne štedi nikoga pa ni samog sebe. Autoironijska nota prisutna u njegovim tekstovima nalazi svoj vrhunac u pogovoru knjige koji potpisuje prof. dr. Šžigor Bogdanjski, izvjesni pjesnikov alter-ego. Bogdanjski knjigu završava ne baš laskavim, komičnim, gotovo grotesknim tekstom o pjesnikovu uratku.
“Vulgarizmi kojima nas Jovanovski neprestano obasipa prisutni su i u pjesmi Pisoar gdje se naš vrlo pjesnik hvali kako je ‘popišao stihove’, a vrhunac neukusa nastupa u pjesmi skroz idiotskog naziva ▲▲▲ gdje ovaj netalentirani stihoklepac traži od svojih kolega da se ne ubijaju. No ako ste uložili nadljudski trud i došli do te pjesme koja se nalazi na samom kraju zbirke, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti želju samom sebi oduzeti život ili bar poželjeti Jovanovskom da se ubije kako bi konačno prestao pisati bedastoće.”
Iz pogovora prof. dr. sc. Šžigora Bogdanjskog