Prikaz rastavljenog sklopa

Roman Prikaz rastavljenog sklopa sastoji se od četiri nezavisne priče, četiri lika koji pripadaju različitim segmentima južnoafričkog društva, a zajedno predstavljaju panoramu ili „prikaz rastavljenog sklopa“ Johannesburga. U fokusu Vladislavićeva romana ustvari je grad i istraživanje suptilnih odnosa unutar njega. Životi likova na sekundu će se dotaknuti, a da oni toga neće biti ni svjesni, i tako skrojiti priču o suptilnom premrežavanju povijesti, sadašnjosti i budućnosti ne samo Johannesburga nego i cijele Južnoafričke Republike. U svom već poznatom stilu, Vladislavić suptilno i vješto oslikava probleme klase, rase, društvenog položaja i institucionalne moći (i nemoći) unutar južnoafričkog društva prikazujući živote četvorice muškaraca s potpuno različitim pozadinama i životnim interesima, od popisivača stanovništva u predgrađima Johannesburga do umjetnika koji se bavi instalacijama sastavljenim od prepolovljenih drvenih skulptura životinja. U svakoj od četiri priče postavlja se pitanje izmještenog identiteta i nepripadanja, autor stilom vješto dočarava otuđenje gotovo kafkijanskih razmjera, a čitatelja stavlja u poziciju pritajenog promatrača svakodnevice i intime njegovih likova.

„Ivan Vladislavić dominantna je figura južnoafričkog literarnog krajolika. Njegova djela ovjenčana su brojnim nagradama, uključujući, na primjer, Nagradu Alan Paton za publicistiku kao i Nagradu za pripovjednu prozu Sunday Timesa. Nijedan drugi autor ne istražuje Johannesburg s toliko suptilne snage, s toliko ubojite preciznosti kao Vladislavić.” – Michelle Magwood, On Books

„Njegova stilska virtuoznost, tamni humor, zaigrana inventivnost i precizni opisi nelagode pretvaraju svakodnevicu u nešto bogato smislom i čudno ispunjeno komičnim i filozofskim značenjem.“ – Mail & Guardian

Gledao je u ekran televizora iznad njihovih glava. Vojnici na nekom mostu, premlaćuju nenaoružanog čovjeka. Rat u Kongu, pomislio je, ali nije mogao točno znati. Kako to da je njegovo zgražanje zamaglilo činjenice? Ovu je snimku vidio nekoliko puta: opsjela je nekoga iz redakcije televizijskih vijesti. Pogotovo prizor u kojem vojnici tog čovjeka, pobunjenika, bacaju preko ograde mosta. Ili je žrtva vojnik, a počinitelji su pobunjenici? Sad će je prikazati. Uzeli su ga za ruke i noge, njihali sve brže i brže, napetost raste, kao djeca koja prijete da će nekoga baciti u bazen, hoćemo, nećemo, a zatim su ga bacili. Kamera je odmah krenula za njim, on lamata rukama i nogama, nisu uhvatili čitav pad, ali su snimili trenutak kad je pljusnuo u vodu. Trenutak olakšanja – pao je u vodu, preživio je! – a on je plivao prema obali. Međutim tada su se vojnici – pobunjenici? – nagnuli preko ograde kako bi pucali u njega, jurili su s jednog kraja mosta na drugi tražeći najbolje mjesto, mirno ispaljivali metke, nasumce pucali, kao djeca koja se igraju rata, kao da glasovima oponašaju pucnjavu i ne ispaljuju metke iz pušaka.