Pupoljci niknuli iz snova, radost nose

Jelena Tušenjka Šonje u svojoj pedeset i jednoj godini života pročitala je više ozbiljnih književnih djela na hrvatskom, talijanskom, francuskom, engleskom i ruskom jeziku, negoli nekoliko vrlo načitanih ljudi.

Vrijedna knjiga bila je njezin svakodnevni književni drug od ranog djetinjstva do gubitka tjelesne snage za čitanjem prije smrti, a i tada je tražila da joj se čitaju neke drage joj knjige. Od kad je znala svu domaću i svjetsku dječju književnost, i jedan dio njene duše stalno je živio u svijetu bajke unatoč teškom djetinjskom i djevojačkom životnom iskustvu i tragičnim bolestima što im je bila žrtvom čitava života dok im napokon nije podlegla.

Svoje je improvizirane priče govorila mnogobrojnoj djeci s kojom se rado družila unoseći u to drugarstvo mnogo ljubavi i topline. U posljednjem životnom razdoblju pisala ih je vodeći više računa i o njihovu književnu izrazu. Višeslojnost tih priča -bajoslovnost i višeznačnost sadržaja – odraz je njezina dara, životnog iskustva i načina doživljavanja života. Ovo joj je prva tiskana knjiga priča