U egzotičnim krajevima više sam puta osjetio kako me u danom trenutku preplavljuje uzvišen osjećaj, ne zato što me je nešto dojmilo, nego zato što sam se unaprijed veselio kako ću ga mojima doma prepričavati. Kakav bih dokaz tih čarobnih ili dramatičnih trenutaka donio doma? U početku samo suvenire, fotografije, kasnije i tragove na tijelu, koliko me već okrznula zemlja kroz koju sam prolazio. Ali danas nije vrijeme za pregledavanje fotografija, dijapozitiva i videa s putovanja? Suvenire sam razdijelio, izgubio. Jedino što mi je uistinu ostalo i čega se neprestano, pri kakvoj god društvenoj prigodi prisjećam jesu doživljaji.
Putovanje proživljavamo dvaput. Prvo na vlastitoj koži, a kasnije u bezbrojnim inačicama prepričavanja. Ne iznenađuje nas što nam to drugo proživljavanje često nudi više zadovoljstva i radosti. Pri prepričavanju putnik više nije sam, s njim može poći svatko tko želi i tko ima volje slušati. Opisani doživljaji govore o tome, upravo o tome…