Lorca je bio utjelovljenje istinskog stvaraoca: prezirao je svaku komercijalizaciju književnosti, svaku banalizaciju njena izričaja i dosega, svaku neosjetljivost prema ideji o čistom pjesništvu i autentičnom stvaralaštvu, svaku zabranu koja bi umanjila, nagrdila ili unakazila poetsku ili proznu ekspresiju. Za njega književnost je nepregledno polje posuto zlaćanim pijeskom na kojem su čovječanstvo, ljudska mogućnost i sloboda ruku pod ruku pronalazili svoje ostvarenje i puninu. Metaforička, plastična, pomalo mračna estetska i odveć zahtjevna estetička ekspresija kojom je Lorca želio otvoreno i bez okolišanja govoriti o najdubljim i najskrivenijim ljudskim osjećanjima, o «niskim» i duboko nesvjesnim zahtjevima ljudskog mesa, pronašle su svoju formu u kratkoj pripovjednoj prozi s kojom Lorca po prvi puta ulazi u jedan, čak i za njega, nepoznat, taman, novi, kako će se kasnije pokazati, sudbonosan svijet.
U izboru ove kratke pripovjedne proze, o kojoj se malo toga zna, sabrane su dvadeset i dvije avangardno-eskperimentalne kratke priče, od kojih su neke tek nedavno otkrivene i kojima je naknadno utvrđena autentičnost Lorcina autorstva. On je ne samo pripovjedač-narod, već i pjesnik krvi i boli, pjesnik tragike, pjesnik usuda; on je uspio ostati ono što je oduvijek bio – Andalužanin od glave do pete, čisto biće andalusijskog modrog neba i strasne andalusijske zemlje.
O autoru
Federico Garcia Lorca
Federico Garcia Lorca, španjolski pjesnik i dramatičar, rodio se 15. 6. 1899. u Fuenteroquenosu, Andaluzija, a umro 19. 8. 1936. u Granadi. Studirao književnost i pravo, ujedno pokazuje interes za muziku, slikarstvo i kazališnu umjetnost.
Godine 1921. u Madridu je izveden njegov dramski prvjenac Leptirove čarolije. Iste godine objavljuje Libro de poemas. Renome stječe zbirkom Cauciones 1927. godine i patriotskim komadom Mariana Pineda. Godine 1928. izlazi njegova najbolja knjiga stihova Romancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci dao sintezu španjolskih lirskih inspiracija. Godine 1930. održava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine piše knjigu Pjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi čuvena oda Waltu Whitmanu. Od 1931. direktor je kazališne grupe “Barroco” koja obilazi sve španjolske pokrajine igrajući djela klasičnog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom periodu sav se posvećuje pisanju za kazalište: Don Cristobaldovo malo kazalište (1928.);Čudesna obućarka (1930.); Ljubav don Perimplina i Belise u ujakovu vrtu…
U spomen svog prijatelja piše tužaljku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias (1935). 1936. su ga uhapsili i streljali pripadnici Francove civilne garde. Federico Garcia Lorca je jedan od najvećih španjolskih lirika uopće. U španjolskoj poeziji svoga vremena on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevođen i igran. Znatan je njegov utjecaj
Povezani proizvodi
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane