Publika nije samo drama u kojoj se veličaju ljudske slobode: seksualna, politička i teatarska; ona je isto tako drama o slobodi imaginacije i trijumfu scenske simbolike. Nadrea-listička providnost otkriva duboku freudovsku simboliku, kao bitan element španjolske avangarde. Režiser-agoničar čitav je svoj život posvetio konvencionalnom teatru prilagođenom građanskoj drami – Teatru pod vedrim nebom – , a dramski komad Romeo i Julija bijaše njegovo posljednje djelo koje je stavio na daske. Oženjen je, ima djecu i stidljivo skriva svoje homoseksualno nagnuće. U njegovu snu ili prije deliriju koji proizlazi iz sagledavanja vlastitog života, on se odvažuje na to da istoimenu dramu prikaže na posve drugačiji način: uloge Romea i Julije ne igraju više muškarac i žena, već dvojica muških glumaca.
Cilj drame je sljedeći: dokazati postojanje akcidentalne ljubavi koja se može očitovati i u obliku homoseksualne ljubavi, i istodobno raskrinkati duboku laž što se krije iza konvencija građanskog teatra, koji je opet sa svoje strane još jedna velika laž podržavana od samoga društva. Uvidjevši da se pred njegovim očima odvija apologija homoseksualne ljubavi, pomagač iz publike buni se i, vičući iz svega glasa zajedno s ostatkom netrpeljivih i razularenih promatrača, mučki ubija glumce. Polazeći od tih pretpostavki Lorca, posredstvom modifikacije i aktualizacije lica-publike, pretvara svoju dramu u most kojim Dioniz ravno korača njoj ususret.
O autoru
Federico Garcia Lorca
Federico Garcia Lorca, španjolski pjesnik i dramatičar, rodio se 15. 6. 1899. u Fuenteroquenosu, Andaluzija, a umro 19. 8. 1936. u Granadi. Studirao književnost i pravo, ujedno pokazuje interes za muziku, slikarstvo i kazališnu umjetnost.
Godine 1921. u Madridu je izveden njegov dramski prvjenac Leptirove čarolije. Iste godine objavljuje Libro de poemas. Renome stječe zbirkom Cauciones 1927. godine i patriotskim komadom Mariana Pineda. Godine 1928. izlazi njegova najbolja knjiga stihova Romancero gitano (Ciganski romancero). U toj je zbirci dao sintezu španjolskih lirskih inspiracija. Godine 1930. održava niz predavanja u SAD-u. Na povratku iste godine piše knjigu Pjesnik u New Yorku, u kojoj se nalazi čuvena oda Waltu Whitmanu. Od 1931. direktor je kazališne grupe “Barroco” koja obilazi sve španjolske pokrajine igrajući djela klasičnog teatra (Lope de Vega, Calderon, Cerevantes). U tom periodu sav se posvećuje pisanju za kazalište: Don Cristobaldovo malo kazalište (1928.);Čudesna obućarka (1930.); Ljubav don Perimplina i Belise u ujakovu vrtu…
U spomen svog prijatelja piše tužaljku Hanto per Ignacio Sanchez Mejias (1935). 1936. su ga uhapsili i streljali pripadnici Francove civilne garde. Federico Garcia Lorca je jedan od najvećih španjolskih lirika uopće. U španjolskoj poeziji svoga vremena on je unio novi, moderniji izraz i dah istinskog lirizma. Andaluzijski slavuj skladno je spojio modernizam s tradicijom. U nas je mnogo prevođen i igran. Znatan je njegov utjecaj
Povezani proizvodi
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane
Nekategorizirane