Bartleby i družba

Pišući o poricateljima, onima koji ne pišu, pripovjedač u prvom licu čitateljima jasno i otvoreno podastire svoju strast prema čitanju i pisanju. Iz crno-bijelih redaka iščitava se veliko poznavanje književne povijesti, ljubav prema tkanju teksta, srodnost s hispano- i hispanoameričkom kulturom.

Pripovjedač se na početku obraća čitateljima i navodi: «Svima su znani Bartlebyji; oni su bića u kojima obitava dubok osjećaj poricanja svijeta.» On je suprotnost Bartlebyjima – tražeći ih, pišući o njima postaje njihov antipod, protunožac. Strastveni Španjolac, u djetinjstvu determiniran ružnim nadimkom Grbavko, pripovjedač je svoj nedostatak kompenzirao stvaranjem, umovanjem. Vrstan poznavatelj književnosti, gotovo da ex cathedra niže podatke. Skladan u pripovijedanju, iskoristio je i književnicima i psihoanalitičarima zanimljive podatke – sjećanja na ranu adolescenciju, prve ploče i prve cigarete, začetke pisanja i recitiranja.