Rana

Oksana Vasjakina, jedan od najzanimljivijih suvremenih pripovjedačkih glasova iz Rusije, u autofikcionalnom romanu “Rana” donosi put mlade pjesnikinje od Moskve do njezinog rodnog gradića u Sibiru, kamo ide pokopati majčin pepeo. Priča o putovanju isprepletena je s minucioznim sjećanjima na djetinjstvo glavne junakinje te opisuje proces njezina seksualnog i umjetničkog buđenja.

Pažljivim dokumentiranjem vlastite prošlosti u dinamičnom intertekstualnom dijalogu s ključnim feminističkim glasovima 20. stoljeća, Rana istražuje teme ljubavi, bolesti, smrti, krivnje i žalovanja; queer identiteta, obitelji, domovine, umjetnosti i ženskoga glasa.

Svat je rekao da je zapadna propaganda postala poprilično drska. Što oni tamo na Zapadu rade, pitao je. Prekrili su se šljokičastim gaćama i plešu, pederčići, ali što ako dođe do rata? Što će se dogoditi ako dođe do rata? Spolni odgoj je raz­vrat, rekao je svat. Vrtićko dijete bi trebalo znati držati kalaš­njikov. On će svog unuka osobno naučiti sastavljati i rastavljati pušku kako bi znao kako se to radi. Tako se to radi, američke kurve s tri godine znaju držati prezervative u rukama. A naša ruska djeca automate još dok su u pelenama. Ako počne rat, svi će ići braniti svoju domovinu. I staro i mlado, svi će ići bra­niti svoju domovinu. Svatko može jebati, za to ne treba puno pameti. Ali voljeti domovinu – to je pravi posao.