Fikcionalni Stanislaviv Sofije Andruhovič mali je grad na prijelazu iz 19. u 20. st. i jedan od glavnih likova-svjedoka gotovo nemogućega prijateljstva između kćeri siromašnih Rusina Stefanije Čornjenko, i Adele Anger, kćeri dobrostojećega doktora. Nakon doktorove smrti, Stefanija postaje Adelina služavka, a to će, s Adelinom udajom i nenadanim ulaskom dječaka Feliksa u njihove živote, postati priča o jednom nevjerojatnom i na trenutke začudnom i teškom prijateljstvu. Iza naoko jednostavnog romana o situaciji u Stanislavivu krajem devetnaestog stoljeća krije se nevjerojatno suptilna i vješto izvedena alegorija o patologijama društ(a)va, multikulturalizmu prije multikulturalizma i povijesno-političkim odnosima unutar Ukrajine i Austro-Ugarske Monarhije.
S druge strane, onaj stvarni Stanislaviv (od 1962. Ivano-Frankivsk), u kombinaciji sa svojom mitologijom i plodnom spisateljskom scenom koja se u svojim radovima bavila i povijesti grada, početkom 1990. započinje svoj literarni procvat i postaje mala književna metropola zapadne Ukrajine. Danas je taj književni fenomen poznat po nazivu „fenomen Stanislaviv“.

Tko se vuka boji
Pariz nikada ne završava
Bivši sin
Žirafa Žiži pleše step 


Sofija Andruhovič (1982., Ivano-Frankivsk; nekada Stanislaviv) jedna je od najvažnijih i najproduktivnijih suvremenih ukrajinskih spisateljica. Piše romane, publicistiku, eseje te se okušala i u pisanju priča za djecu i uređivanju književnoga časopisa Četver (2003. do 2005.). Najveći je uspjeh doživjela objavljivanjem romana Felix Austria 2014., koji je odmah po objavljivanju postao ukrajinski bestseler te je ovjenčan nekolicinom nagrada: Nagrada za knjigu godine BBC Ukrajina 2014., Književna nagrada Joseph Conrad Korzeniowski 2015., Nagrada Lesia i Petro Kovalev 2015.