Dvije usporedne fabularne linije, odvojene u vremenu, teku u romanu ukrajinske spisateljice Oksane Zabužko – neobično se dodirujući, prizivajući jedna drugu u imenima likova, događajima i zaokretima u radnji, da bi se naposljetku stopile u jednu.
Ambicioznošću i opsežnošću svojega projekta, kompleksnim rečenicama koje kao da nastoje izraziti više nego što je to jezikom moguće, metaforom i metonimijom kao osnovnim vezivnim tkivom cjelokupnoga teksta, komuniciranjem s aktualnim dosezima u znanosti, filozofiji i umjetnosti – a iznad svega Vremenom kao prvenstvenim tematskim područjem – Oksana Zabužko napisala je prustovski roman, koji se u jednom, čini se, ipak razlikuje od Proustovoga: ne zadovoljavajući se subjektivnim sjećanjem, osobnim „dvoranama“, kao jedinom ontološkom mogućnošću istine i povijesnog postojanja, roman oslikava borbu kolektivnog sjećanja da određene istine ne padnu u zaborav, kao „tajne“ iz dječje igre u rupu u kojoj ostaju vječno zakopane.
„Muzej zabačenih tajna je remek-djelo u kojemu je upotrijebljena sva artiljerija koju književnost može ponuditi u borbi protiv sila mraka: jake emocije, snaga patosa, evokativne slike… Roman o moći – i moćan roman.“ Deutschlandradio
„Kao istraživanje na području arheologije sjećanja ova knjiga je revolucionarna, kao romantičan roman dirljiva, a kao seciranje društvene i političke nepravde u novoj i postkomunističkoj Ukrajini posjeduje britkost koju je teško nadvisiti.“
Ilma Rakusa, NZZ

Najbolje mjesto na svijetu
Bijesna vojska
Crveni travanj
Daleka brda bez boje
Rizik 


Oksana Zabužko (1960., Luck, Ukrajina) ugledna je ukrajinska spisateljica i pjesnikinja, posebno cijenjena zbog svojih književnih kritika i romana Terenska istraživanja ukrajinskog seksa (1996.).