Povratak

Poslije Revolucije karanfila u Portugalu 1974. godine počinje dekolonizacija, koja označava i početak građanskoga rata u Angoli 1975. Više od pola milijuna Portugalaca bježi iz Angole i vraća se u Portugal, gdje su primljeni neprijateljski i s nepovjerenjem. Mnogi nemaju ni doma ni posla, privremeno su smješteni u hotele i nadaju se da će portugalska vlada naći neko rješenje za njihovu situaciju.

Rui ima 15 godina i jedan je od povratnika. Rui i njegova obitelj više od godinu dana žive u sobi luksuznoga hotela privremeno pretvorenog u sklonište za izbjeglice, koji nezaustavljivo propada dan za danom i predstavlja neku vrstu čistilišta za sve prognanike koji se nemaju čemu nadati u mitologiziranoj Domovini. Na razmeđi Angole i Portugala, Afrike i Europe, usred sukoba „pravih“ Portugalaca i povratnika, Rui prolazi kroz najteže trenutke odrastanja, pokušavajući povratiti nadu, izmisliti prihvatljive uvjete za život tamo gdje ih nema, i usprkos svemu zadržati vjeru u mogućnost ljubavi.

„Dulce Maria Cardoso, vjerojatno najvažnija autorica svoje generacije, objavila je Povratak, prvi ozbiljan primjer književne refleksije o više od 500 tisuća povratnika koji su stigli u Portugal 1975. godine. Iako je autorica, koja je također došla iz Angole, bila jedna od njih, ovo nije puki pokušaj pomirenja s prošlošću, nego stvaranje značajnoga djela na temelju te prošlosti.“

José Riço Direitinho, Público

„Vrlo je, vrlo rijetko da nas knjiga ovako uznemiri i potrese. Potrese nas zbog krhkoće majke, zbog njezine potrebe da vjeruje u očev povratak. Potrese nas zbog suza djevojčice koja je u šoku zbog povratka. Zbog prijateljstva dječaka i portira hotela, koji dječaku ponudi stari bicikl. Zbog sestre koja se pretvara da je odavde. (…) Dulce Maria Cardoso morala bi biti, nakon ovoga romana, svrstana u panteon najvećih pisaca, onih koji pišu vlastitom krvlju.”

João Bonifácio, Público