Preobražaj Franza Kafke danas se smatra jednom od najvažnijih pripovijetki dvadesetog stoljeća i obavezna je lektira diljem svijeta. Ovo izdanje posebno je po tome što donosi lingvistički i kulturno precizan prijevod Borisa Perića, osuvremenjen ali istovremeno izuzetno vjeran Kafkinu izvorniku, uz obilate fusnote koje objašnjavaju kontekst i pojedina rješenja te detaljan pogovor, u kojem Boris Perić objašnjava zašto je važno stalno iznova prevoditi Kafku i raditi na njegovim djelima te koliko je zapravo Kafka suvremen ili, bolje rečeno, svevremenski pisac.
Odakle joj tolika važnost [pripovijetki], pitat će sasvim opravdano svatko kome se priča o trgovačkom putniku Gregoru Samsi, koji se – vrlo šturo rečeno – jednog jutra probudio preobražen u neku vrstu žohara, a potom skončao zbog negodovanja svog obiteljskog okruženja, još provlači sjećanjem iz dana školske lektire. Trpali smo je u fantastiku, koja, ruku na srce, ima i spektakularnijih pripovijesti, a i odveć često koketira s trivijalnim da bi bila ovjenčana tolikim lovorom, tumačili je katkada egzistencijalistički kao metaforu životne tjeskobe i nelagode, katkada marksistički kao prikaz otuđenja i postvarenja čovjeka u žrvnju kapitalističkih proizvodno-potrošačkih uzusa, katkada bome i frojdovski kao autorov pokušaj da se bar literarno razračuna sa sablašću vlastita oca, a nije izostalo ni olako inzistiranje na apsurdu kao tobože temeljnoj odrednici Kafkina stila, čemu naposljetku dugujemo i pridjev „kafkijanski“ (kafkaeskno), tako rado pogrešno korišten u svakodnevnom, a napose medijskom govoru današnjice.
Moguće će ovo nekome zvučati preuzetno, ali ključ je u prijevodima, što im – upravo zbog Kafkina osebujnog stila – počesto izmiču leksička oštrina i etimološka dubina teksta na kojima, kako ćemo vidjeti, počiva i njegova nedvosmislena politička dimenzija, nad čime bismo se trebali itekako zamisliti.
Iz pogovora Borisa Perića

Bivši sin 


Franz Kafka (Prag, 3. 7. 1883. – Kierling, Beč, 3. 6. 1924.) rođen je u židovsko-češkoj obitelji njemačkog govornog izraza. Pod velikim pritiskom obitelji (naročito oca), diplomirao je pravo 1907. godine. Od 1908. do prijevremene mirovine 1922. zbog tuberkuloze, bio je zaposlen u osiguravajućem zavodu. Radi liječenja putovao je po Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Švicarskoj. Za života je rijetko objavljivao, štoviše, u oporuci je od doživotnoga prijatelja M. Broda zahtijevao da se njegova cjelokupna književna ostavština spali, no Brod to nije učinio, već je rukopise priredio i objavio. Za života mu je izašlo samo nekoliko zbirki pripovijedaka i proznih crtica, između ostaloga i „Preobražaj“ (1915.). Najznačajniji dio Kafkina opusa objavljen je posmrtno, a danas se smatra jednim od najutjecajnijih i najvažnijih pisaca 20. stoljeća.