Sive pčele

Pčelar Sergej i njegov susjed Paška 2014. godine jedini su preostali stanovnici Male Starogradovke, malenog sela u Donjecku smještena u sivu zonu, između ukrajinske i separatističke vojske. Dvojica prijatelja-neprijatelja pokušavaju održavati život u selu bez struje, pošte i vijesti, s ograničenim zalihama hrane, uz neprestane zvukove granatiranja nadajući se da će rat jednog dana završiti te da će se ostali stanovnici vratiti. Jedini užitak i bliskost Sergeju pružaju pčele. Pokušavajući im osigurati idealne uvjete za rad napustit će Pašku i potražiti mirnije predjele. Njegova naivnost i dobroćudnost dovest će ga u brojne komplicirane situacije s vojnicima, novinarima i civilima, a završit će i na okupiranom Krimu u društvu Tatara.

Kurkov ovim romanom potvrđuje svoj status jednog od najboljih suvremenih pisaca ponudivši nam priču o zaboravljenim ljudima rata i postavivši nam pitanje: što je zapravo dom i kada to prestaje biti? „Sive pčele“ doživjele su ogromnu pozornost književne javnosti, nominirane su za prestižu nagradu Dublin Literary Award i dosad su prevedene na više od 20 svjetskih jezika.

 

Odjednom su se iz daljine začule detonacije. Zatim su se čule sve bliže i bliže, postajale su sve glasnije i glasnije, uznemiravale su Sergejiča koji je spavao na košnicama. Slušajući te detonacije, pčele su postale nervozne i počele su jače zujati u košnicama. Sergejič je osjetio kako se košnice zagrijavaju, kako mu vrućina udara u leđa. Okrenuo se na bok, no taj položaj nije mu se svidio, pa je legao na trbuh. Stao je trbuhom i prsima osluškivati pčele. A detonacije su bile sve glasnije i glasnije, sve bliže i bliže. Kao da više nisu odjekivale u snu, već iznad sna, iznad voćnjaka, iznad svijeta.

            Sergejič se tada ponovo okrenuo na leđa. Bilo mu je žao što detonacije tjeraju san. Pokušao se uhvatiti za taj san, ostati u njemu, no utekao mu je! Otvorio je oči, i na nebu iznad njega zaplesala je aurora borealis koju nikada nije vidio, iskrila je u svim mogućim bojama osim crne i bijele.

            – Vatromet! – zaključio je zaprepašteno.

            Odjednom je pokraj sebe osjetio nečije prisustvo. Okrenuo je glavu prema tom entitetu i ugledao Pašku, svojeg neprijatelja-prijatelja.

            – Što je to? – pitao je Pašku.

            – Pobjeda! – rekao je ovaj veselo. – Pobjeda!

            – A tko je pobijedio? – pitao je Sergejič i ukipio se od straha, gledajući kako vatre još jednog vatrometnog plotuna padaju s neba na njega. Od straha se priljubio leđima uz ležaj.

            No vatre su se ugasile i nisu doletjele do njega.

            – Ne znam, – odgovorio je Paška. – To nije ni važno! Važno je da je pobjeda! Da je kraj rata!

 

„Negdje između realizma i sna, Andrej Kurkov napisao je sjajan, apsurdan, filozofski roman o nesređenosti svijeta i o bratstvu malog čovjeka i pčele.“

Sophie Joubert / L’Humanité, Saint-Denis

 

„Roman Sive pčele nužna je lektira u ratno vrijeme. Jer književnost je protuotrov barbarizmu i beznađu.“

Philippe Chevilley / Les Echos, Paris

 

„Između političke basne i tračaka bukoličke filozofije, ova predivna knjiga govori najviše o tome koliko gubi cijelo čovječanstvo svaki put kada je u pitanju rat.“

Jacques Lindecker / L’Alsace, Mulhouse

 

Andrej Kurkov (1961.) ukrajinski je pisac rođen u okolici Sankt Petersburga. Piše na ruskom i ukrajinskom. Studirao je na Institutu za strane jezike u Kijevu. Neko je vrijeme radio kao novinar. Vojnu je službu odslužio kao zatvorski čuvar u Odesi. Radio je kao filmski kamerman, a zatim je i sam počeo pisati scenarije, uključujući i one za vlastita djela. Autor je 19 romana i desetak knjiga za djecu. Na hrvatskom su mu objavljeni romani „Dobri anđeo smrti“ (V.B.Z., 2003.), „Preživjeti s pingvinom“ (Edicije Božičević, 2005.), „Vrtlar iz Očakova“ (Edicije Božičević, 2016.) i „Zakon puža“ (Edicije Božičević, 2018.). „Preživjeti s pingvinom“ njegov je najveći književni uspjeh, koji ga je pretvorio u najčitanijeg ukrajinskog pisca izvan domovine i jednog od najčitanijih suvremenih pisaca koji pišu na ruskom jeziku uopće. Njegovi romani prevedeni su na 37 jezika i objavljeni u 65 zemalja. Aktivan je član međunarodnog PEN-a.