Strašna šuma ilustrirana je zbirka pjesama za djecu. Strašna šuma također je obiteljski projekt oca Jurija i kćeri Darije, Ukrajinaca koji su se našli na diplomatskoj dužnosti u Zagrebu, otac kao već cijenjeni ukrajinski pjesnik i profesor filologije, a kći u formativnim godinama, u osnovnoj školi. Kako bi djetetu približio hrvatski jezik, Jurij je počeo zajedno s njom pisati pjesme na hrvatskom jeziku. Dvadeset godina kasnije, kći Daria diplomirana je povjesničarka umjetnosti i germanistica, pjesnikinja i slikarica, s nekoliko ozbiljnih izložbi iza sebe te jednom knjigom poezije koju je sama i ilustrirala (Nemam objašnjenja za ovo, 2017., Edicije Božičević), a otac Jurij profilirao se kao jedan od najaktivnijih prevoditelja hrvatske poezije u Ukrajini. No njihov najveći dosadašnji zalog hrvatskoj kulturi zasigurno je ova knjiga. Strašna šuma zbirka je poezije za djecu kakvu na ovim prostorima nismo vidjeli još od legendarnih zbirki Ratka Zvrka i Luka Paljetka. Profesor Lisenko svu je svoju jezičku i pjesničku vještinu unio u ove kratke, jezgrovite, vješte, jednostavne, ali i versifikacijski izuzetno kompleksne stihove, time iznova dokazujući da je najteže pisati – za djecu, ali da se baš na tome i može vidjeti istinska kvaliteta pjesničkog i jezičnog izraza autora.
„Kada je ukrajinski pjesnik Jurij Lisenko (Kijiv, 1958.) 1975. godine počeo studirati tzv. srpskohrvatski jezik na studiju slavistike Sveučilišta u Kijivu, malotko je mogao predvidjeti krajnje domete njegova interesa za taj jezik, a posljedično tome i književnog stvaralaštva stasalog kasnije na hrvatskom književnom standardu. Čak su i u svjetskim okvirima rijetki autori koji su sposobni uvjerljivo pisati na jeziku koji im nije materinji. Kada kažem uvjerljivo, to podrazumijeva širu lepezu faktora za razmatranje; od puke razumljivosti obrađivane tematike prosječnom čitatelju, kroz poznavanje i pridržavanje pravopisnih i gramatičkih regulativa, sve do duha naroda na čijemu se jeziku piše. Nije pretjerano ustvrditi kako Jurij Lisenko u određenoj mjeri prkosi logici i uspijeva kroz svoje stihove obuhvatiti upravo taj duh, duh koji predstavlja esenciju kulture i svakodnevice hrvatskoga naroda. Najupečatljiviji dokazi ovoj tvrdnji su elementi duhovitosti prisutni u njegovim pjesmama. Pjesniku je neophodna visoka doza sofisticiranog intelekta kako bi duhovitost postigao na materinjem jeziku, kamoli na stranom. Rijetki su oni koji je uspijevaju postići bez naglašenih pretenzija, prirodno i nenametljivo. Kada netko razvije sposobnost pisati duhovito na stranom jeziku, tada zaslužuje duboki respekt i naklon.“
iz predgovora Siniše Matasovića

Zovem se Asher Lev - E-knjiga
Černobilska molitva (kronika budućnosti) 


Jurij Lisenko rodio se 9. svibnja 1958. godine u Kijivu, Ukrajina. 1980. završio je slavistiku (ukrajinski, hrvatski i srpski jezik) na Sveučilištu Taras Ševčenko. Od 1980. do 1997. godine predavao je ukrajinski jezik i stilistiku, kao i tadašnji srpskohrvatski na Institutu novinarstva Sveučilišta u Kijivu. 1998. godine prešao je u diplomaciju, radio je u Veleposlanstvima Ukrajine u Zagrebu (1998.-2002. i 2013.-2017.) i u Beogradu (2004.-2008.). Od 2008. do 2010. pisao je govore za ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka. Od 2017. radi u Kijivu u Ministarstvu vanjskih poslova. U Ukrajini je poznat kao pjesnik, piše pod umjetničkim imenom Jurko Pozajak. Zajedno s Viktorom Nedostupom i Semenom Libonjem formirao je 1988. pjesničku skupinu „Propala gramota“ koja je u doba kraha komunizma i nacionalnog preporoda postala popularna zbog smjelih humoristički obojenih tekstova. Zbirka poezije „Remek-djela“ Jurka Pozajaka izašla je u četiri izdanja (1997., 2004., 2013., 2017.), a 2019. godine je prema izboru PEN-a uvrštena u 100 najznačajnijih knjiga u ukrajinskoj povijesti. Zajedno s Tanjom Donij sastavio je „Antologiju alternativne ukrajinske poezije 80-ih i 90-ih godina“. Jurij Lisenko prevodi s hrvatskog, s engleskog i s francuskog. Preveo je na ukrajinski djela Lewisa Carrolla i Raymonda Queneaua. Pjesme Jurka Pozajaka/Jurija Lisenka prevedene su na engleski, hrvatski, ukrajinski, srpski, poljski, mađarski i švedski jezik.
Daria Lisenko rođena je u Kijivu 1992. godine. Sa šest godina po prvi put je došla u Zagreb kao kći diplomata. Tu je krenula u školu, kasnije je srednje obrazovanje stjecala u Beogradu i Kijivu. Preddiplomski studij iz germanistike završila je na Sveučilištu Taras Ševčenko u Kijivu, a od 2013. do 2017. pohađala je diplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je završila germanistiku i povijest umjetnosti. 2017. vratila se u Ukrajinu, gdje sada živi i radi. Pjesme na hrvatskom počela je pisati u dobi od osam godina. 2002. zajedno s ocem objavila je zbirku dječjih pjesama „Ide svašta“, s ilustracijama Ivana Lackovića Croate. Drugo, prošireno izdanje ta knjiga je doživjela 2014. godine u izdanju Edicija Božičević. Studirajući u Zagrebu, počela je pisati na hrvatskom poeziju „za odrasle“ i poetsku prozu. 2017. u Zagrebu je objavila ilustriranu zbirku poezije „Nemam objašnjenja za ovo“ (Edicije Božičević). Aktivno je nastupala na različitim pjesničkim priredbama po cijeloj Hrvatskoj, objavljivala pjesme u mnogim zbirkama i časopisima te na portalima. Svojim pjesmama i poetskim prozama više puta je osvajala književne natječaje u Hrvatskoj.