Strašna šuma ilustrirana je zbirka pjesama za djecu. Strašna šuma također je obiteljski projekt oca Jurija i kćeri Darije, Ukrajinaca koji su se našli na diplomatskoj dužnosti u Zagrebu, otac kao već cijenjeni ukrajinski pjesnik i profesor filologije, a kći u formativnim godinama, u osnovnoj školi. Kako bi djetetu približio hrvatski jezik, Jurij je počeo zajedno s njom pisati pjesme na hrvatskom jeziku. Dvadeset godina kasnije, kći Daria diplomirana je povjesničarka umjetnosti i germanistica, pjesnikinja i slikarica, s nekoliko ozbiljnih izložbi iza sebe te jednom knjigom poezije koju je sama i ilustrirala (Nemam objašnjenja za ovo, 2017., Edicije Božičević), a otac Jurij profilirao se kao jedan od najaktivnijih prevoditelja hrvatske poezije u Ukrajini. No njihov najveći dosadašnji zalog hrvatskoj kulturi zasigurno je ova knjiga. Strašna šuma zbirka je poezije za djecu kakvu na ovim prostorima nismo vidjeli još od legendarnih zbirki Ratka Zvrka i Luka Paljetka. Profesor Lisenko svu je svoju jezičku i pjesničku vještinu unio u ove kratke, jezgrovite, vješte, jednostavne, ali i versifikacijski izuzetno kompleksne stihove, time iznova dokazujući da je najteže pisati – za djecu, ali da se baš na tome i može vidjeti istinska kvaliteta pjesničkog i jezičnog izraza autora.
„Kada je ukrajinski pjesnik Jurij Lisenko (Kijiv, 1958.) 1975. godine počeo studirati tzv. srpskohrvatski jezik na studiju slavistike Sveučilišta u Kijivu, malotko je mogao predvidjeti krajnje domete njegova interesa za taj jezik, a posljedično tome i književnog stvaralaštva stasalog kasnije na hrvatskom književnom standardu. Čak su i u svjetskim okvirima rijetki autori koji su sposobni uvjerljivo pisati na jeziku koji im nije materinji. Kada kažem uvjerljivo, to podrazumijeva širu lepezu faktora za razmatranje; od puke razumljivosti obrađivane tematike prosječnom čitatelju, kroz poznavanje i pridržavanje pravopisnih i gramatičkih regulativa, sve do duha naroda na čijemu se jeziku piše. Nije pretjerano ustvrditi kako Jurij Lisenko u određenoj mjeri prkosi logici i uspijeva kroz svoje stihove obuhvatiti upravo taj duh, duh koji predstavlja esenciju kulture i svakodnevice hrvatskoga naroda. Najupečatljiviji dokazi ovoj tvrdnji su elementi duhovitosti prisutni u njegovim pjesmama. Pjesniku je neophodna visoka doza sofisticiranog intelekta kako bi duhovitost postigao na materinjem jeziku, kamoli na stranom. Rijetki su oni koji je uspijevaju postići bez naglašenih pretenzija, prirodno i nenametljivo. Kada netko razvije sposobnost pisati duhovito na stranom jeziku, tada zaslužuje duboki respekt i naklon.“
iz predgovora Siniše Matasovića

Obilje
Stakleni dječak
Galveias
Sunovrat
Kad vrag drži svijeću
Luuanda
Upleteni
Žirafa Žiži pleše step
Knjiga
14
Tko se vuka boji 


Jurij Lisenko rodio se 9. svibnja 1958. godine u Kijivu, Ukrajina. 1980. završio je slavistiku (ukrajinski, hrvatski i srpski jezik) na Sveučilištu Taras Ševčenko. Od 1980. do 1997. godine predavao je ukrajinski jezik i stilistiku, kao i tadašnji srpskohrvatski na Institutu novinarstva Sveučilišta u Kijivu. 1998. godine prešao je u diplomaciju, radio je u Veleposlanstvima Ukrajine u Zagrebu (1998.-2002. i 2013.-2017.) i u Beogradu (2004.-2008.). Od 2008. do 2010. pisao je govore za ukrajinskog predsjednika Viktora Juščenka. Od 2017. radi u Kijivu u Ministarstvu vanjskih poslova. U Ukrajini je poznat kao pjesnik, piše pod umjetničkim imenom Jurko Pozajak. Zajedno s Viktorom Nedostupom i Semenom Libonjem formirao je 1988. pjesničku skupinu „Propala gramota“ koja je u doba kraha komunizma i nacionalnog preporoda postala popularna zbog smjelih humoristički obojenih tekstova. Zbirka poezije „Remek-djela“ Jurka Pozajaka izašla je u četiri izdanja (1997., 2004., 2013., 2017.), a 2019. godine je prema izboru PEN-a uvrštena u 100 najznačajnijih knjiga u ukrajinskoj povijesti. Zajedno s Tanjom Donij sastavio je „Antologiju alternativne ukrajinske poezije 80-ih i 90-ih godina“. Jurij Lisenko prevodi s hrvatskog, s engleskog i s francuskog. Preveo je na ukrajinski djela Lewisa Carrolla i Raymonda Queneaua. Pjesme Jurka Pozajaka/Jurija Lisenka prevedene su na engleski, hrvatski, ukrajinski, srpski, poljski, mađarski i švedski jezik.
Daria Lisenko rođena je u Kijivu 1992. godine. Sa šest godina po prvi put je došla u Zagreb kao kći diplomata. Tu je krenula u školu, kasnije je srednje obrazovanje stjecala u Beogradu i Kijivu. Preddiplomski studij iz germanistike završila je na Sveučilištu Taras Ševčenko u Kijivu, a od 2013. do 2017. pohađala je diplomski studij na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je završila germanistiku i povijest umjetnosti. 2017. vratila se u Ukrajinu, gdje sada živi i radi. Pjesme na hrvatskom počela je pisati u dobi od osam godina. 2002. zajedno s ocem objavila je zbirku dječjih pjesama „Ide svašta“, s ilustracijama Ivana Lackovića Croate. Drugo, prošireno izdanje ta knjiga je doživjela 2014. godine u izdanju Edicija Božičević. Studirajući u Zagrebu, počela je pisati na hrvatskom poeziju „za odrasle“ i poetsku prozu. 2017. u Zagrebu je objavila ilustriranu zbirku poezije „Nemam objašnjenja za ovo“ (Edicije Božičević). Aktivno je nastupala na različitim pjesničkim priredbama po cijeloj Hrvatskoj, objavljivala pjesme u mnogim zbirkama i časopisima te na portalima. Svojim pjesmama i poetskim prozama više puta je osvajala književne natječaje u Hrvatskoj.