Krivotvorine

Knjiga književnih eseja Krivotvorine prvijenac je Valerije Luiselli, autorice koja će se već sa sljedeća dva romana pretvoriti u jednu od najperspektivnijih latinskoameričkih spisateljica. Knjiga koja se čita kao roman, s protagonisticom u prvom licu koja je, spajajući refleksivno i lirsko, misaono i pripovjedno, odlučila iznijeti priču o prostorima koji je okružuju, koji je dozivaju da o njima promisli. Na tragu svojih devetnaestostoljetnih prethodnika koji su to činili pješke, ona sjeda na bicikl i kreće na suvremeno flaniranje vlastitim čudovišnim velegradom, njegovim ulicama i zatvorenim prostorima, ili pak ulazi u avion i potuca se po sporednim venecijanskim prostorima, poput groblja ili birokratskih ureda. Ta premještanja okidač su niza ingenioznih asocijacija, lirskih slika i naizgled „lakih“, a tako dubokih promišljanja o književnoj i knjižarskoj povijesti, suvremenom životu i, napose, jeziku, stvarnom prostoru u kojem Valeria Luiselli boravi i to iskustvo želi prenijeti. Buntovno-melankolični autoričin ton te nevjerojatna zrelost u mladenačkoj razigranosti osvojit će čitatelja i s ovom Luisellinom knjigom.

„Apologeti hodanja podigli su čin pješačenja na razinu aktivnosti dostojne književnosti. Od peripatetičara do modernih flâneurs, šetnja se smatrala poetikom misli, uvodom u pisanje, mjestom savjetovanja s muzama. Istina je da je nekoć, kako prepričava Rousseau u jednoj od svojih Meditacija, najveća opasnost izlaska u šetnju bila da te pregazi pas. Ali činjenica je da danas pješak ne može izaći u šetnji nesklonom i nimalo književnom Gradu Meksiku s dobrim raspoloženjem koje je isticao Robert Walser na početku svoje šetnje.

Bicikl je na pola puta između automobila i cipele; njegova lakoća omogućuje biciklistu da prestigne poglede pješakâ i da ga prestignu motorizirani pogledi. Biciklist tako posjeduje iznimnu slobodu: nevidljivost. Hibridna priroda njegova vozila pruža mu potpunu bezbrižnost.

Jedini zakleti neprijatelj biciklista je pas, životinja koja je perverzno programirana da slijedi bilo koji objekt koji se kreće brže od nje. Naravno, opasne su i zvijeri koje upravljaju automobilima. Čak i tada, biciklist je dovoljno nevidljiv da postigne ono što pješak ne može: kretati se u samoći i prepustiti se slatkom tijeku svojih misli.“