Drugi i završni dio Slavićeva romana-kronike radnju će odvesti u kasne osamdesete, u vrijeme koje sprema nove kušnje za živopisnu družinu iz središnje Bosne. Jugoslavija broji posljednje dane. Nekome prigoda da uskoči u zadnji vagon vlaka što vodi u novu budućnost, nekome da pokuša ostvariti davnašnje snove, nekome da potone do dna. Na vrata kucaju novi naraštaji. Dojučerašnji junaci potiho ustupaju mjesto vlastitoj djeci. Ali Domovinski rat svakog će staviti na kušnju. Jedan za drugim nižu se ratni prizori, ispripovijedani realistično kao rijetko kad, od Banovine do Velebita, Osijeka i do, naravno, središnje Bosne – priča se raspliće ondje gdje je započela. Izgleda kao da se jedan svijet koji je strpljivo građen u prvom svesku romana sada polako i jednako strpljivo rastače. Hoće li išta ostati na mjestu? Može li išta preživjeti rat? Ima li tu mjesta za ljubav, prijateljstvo, roditeljstvo, hrabrost, političke ideale… ili rat sve zdrobi? Čitatelj će morati prosuditi sam ako se upusti u ugodno hrvanje s ovom opsežnom, ali ipak izuzetnom prozom oblikovanom u maniri grčke tragedije. U čitanju će ga voditi prepoznatljivi politički nekorektan i otvoreno pristran pripovjedač, koji ipak traži susret s drugim i ljudsko lice mnogih neljudskih događaja iz naše neposredne prošlosti. Što nam danas znače devedesete? Ima li se smisla vraćati? Određuju li nas još ikako? Dok se mnogi kanda trude gledati u budućnost, ovaj roman nam progovara da je budućnost uvijek određena prošlošću, koja živi u sadašnjosti.
O autoru
Dean Slavić
Dean Slavić rođen je godine 1961. u čakavskoj obitelji u Rijeci i danas živi u mjestu Mučići u Primorsko-goranskoj županiji. Hrvatski je branitelj iz Domovinskoga rata, nositelj spomenice i značke Oluja. Na prvim demokratskim izborima godine 1990. bio je izabran u vijeće ondašnje Općine Opatija na listi Hrvatske kršćanske demokratske stranke – ubrzo se prestao baviti politikom i sada nije član nijedne stranke. Redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje predaje kolegije povezane s književnosti u nastavi, svjetskom književnosti i Biblijom. Godine 1989. objavio je u vlastitoj nakladi zbirku pjesama Osojnica, godine 2003. izašla mu je zbirka povezanih pripovijedaka Ars moriendi, a 2020. pjesnička zbirka Morana. Dobio je godišnju nagradu Filozofskog fakulteta u Zagrebu za godinu 2011. nakon što je izdao tri recenzirane monografije: Simboli i proroci (biblijski intertekst u književnosti); Sveta knjiga i dva pjesnika (komparacija biblizama u poeziji T. S. Eliota i Nikole Šopa), Peljar za tumače (književnost u nastavi). Godine 2016. izdao je sveučilišni udžbenik Biblija kao književnost (književnoteorijsko čitanje Biblije).
Povezani proizvodi
Novo u ponudi
Izdvojeno
Izdvojeno
Izdvojeno
Izdvojeno
Izdvojeno
Izdvojeno
Novo u ponudi
Izdvojeno
Izdvojeno
Izdvojeno
Izdvojeno