Algernon Blackwood važan je za razvoj modernog horora, ne samo književnog nego i šireg žanra, jer je strah povezivao s granicama ljudske svijesti i tajanstvenim silama prirode. Njegove priče pokazuju kako se svakodnevna stvarnost može postupno preobraziti u iskustvo koje izmiče jednoznačnom objašnjenju.
Pripovijetka Wendigo (1910.) osobito jasno otkriva tu poetiku. Lovačka družina u kanadskoj divljini suočava se s prisutnošću koju naslućuje kroz neobične mirise, udaljene glasove i zagonetne tragove. Šuma postaje djelatna sila, a osjećaj izolacije postupno potkopava povjerenje likova u vlastita osjetila. Snaga pripovijesti proizlazi iz sugestije, odgađanja objašnjenja i stalne napetosti između privlačnosti prirode i užasa koji ona izaziva. Čitatelj pritom dijeli nesigurnost likova: nadnaravno ostaje dovoljno neodređeno da istodobno djeluje kao stvarna prijetnja i odraz njihova unutarnjeg svijeta.
Blackwood pritom oblikuje vlastitu književnu preradu predaja algonkinskih naroda. Njegov Wendigo otvara pitanja gubitka identiteta, krhkosti razuma i opasne želje za predavanjem nepoznatome. Priču je moguće čitati i kao rano propitivanje ljudskog uvjerenja da se prirodu može potpuno razumjeti i podrediti.
Takva poetika snažno je djelovala na razvoj kozmičkoga horora. H. P. Lovecraft posebno je cijenio Blackwoodovo majstorstvo atmosfere i sposobnost da kroz korištenje neizravnih znakova proizvede duboku nelagodu. Nasljeđe priče vidljivo je u hororu koji prijetnju gradi kroz prostor, atmosferu i raspad osjećaja sigurnosti.



Algernon Blackwood, rođen 14. ožujka 1869. u Shooter’s Hillu u Engleskoj, britanski je književnik i novinar, jedan od najvažnijih autora nadnaravne fantastike i književnog horora. Odrastao je u imućnoj, strogo religioznoj obitelji, ali ga je rano privuklo proučavanje istočnjačkih filozofija, teozofije i tajanstvenih mogućnosti ljudske svijesti. U mladosti je napustio studij poljoprivrede u Edinburghu i otišao u Sjevernu Ameriku. Tijekom desetak godina provedenih u Kanadi i Sjedinjenim Državama radio je kao farmer, hotelijer, novinar i privatni tajnik. Iskusio je poslovne neuspjehe i siromaštvo, ali i produbio zanimanje za divlje krajolike. Putovanja kanadskim šumama, Alpama, Egiptom i Dunavom poslije su postala važan izvor njegova književnog nadahnuća.