Hrvatski politički bestijarij

Hrvatski politički bestijarij jedinstven je i beskrajno duhovit rječnik, odnosno pojmovnik „životinjskih uvreda“ kojima su političari častili jedni druge ili sami sebe u proteklih tridesetak godina. On s jedne strane sadrži popis tih životinja, a s druge detaljan i maštovit pokušaj interpretacije njihovih značenja u pojedinom kontekstu, nerijetko zapadajući u harmsovsku logiku i objašnjenja. Autori ovim djelom ukazuju na to da politički diskurs, uza svu svoju poslovičnu iritantnost, može biti i dozlaboga zabavan, ako ga se takvim želi shvatiti. Ovo je knjiga koja ostavlja prostor čitatelju da je sam dopunjava i dopisuje moguća iščitavanja, kao i nove uvrede, kojih će nesumnjivo još biti.

Legenda kaže da je nekom zgodom na hodnicima Kremlja bivši sovjetski ministar unutarnjih poslova Lavrentij Berija dao uhititi rabijatna uljeza, jer se na sav glas derao kako „treba ubiti brkatu svinju“. Kad ga je Staljin dao privesti k sebi i upitao na koju to „brkatu svinju“ točno misli, prestravljeni uhićenik spremno je odgovorio: „Na Trockog.“ Nato Staljin prijekorno pogleda Beriju i upita: „A na koga ste vi, pak, mislili?“

U nas se takvi scenariji srećom odvijaju rjeđe, što ne znači da nam politički govor nije prepun životinjskog svijeta. Od Radićevih gusaka u magli, preko svinjske glave druga Tita, pa sve do plamenih jazavaca i herojskih zečeva aktualnog predsjednika RH Zorana Milanovića, kafkijanske metamorfoze u javnom su diskursu gotovo svakodnevna pojava. Kako životinjsko apostrofiranje samim životinjama, pa i apostrofiranim političarima uglavnom ne šteti, ne može se baš reći da je politika zvjerstvo, ali, kako nas upozoravaju znalci, metafore nikad nisu sasvim nevine. A da biste se Vi, naklonjeni štioče, lakše snašli u zoološkom vrtu hrvatske politike, sastavili smo Vam ovaj mali kompendij životinjskih komplimenata, uz pokušaje dešifriranja „šta su tačno pesnici hteli da kažu“. Zasad jedini suvisli zaključak do kojeg smo došli jest da životinje redom uspijevaju izmigoljiti iz semantičkog stiska političke metaforike i zaživjeti autonomnim životom u čijoj se zavjetrini sama politika razotkriva kao bestijarij tajnog umijeća nekorektne, a opet dozlaboga zabavne javne konverzacije.

iz predgovora autorâ knjige