Kada se pojavi fotografija izgubljene Rafaelove slike, “Portret mladića”, za koju se vjerovalo da je uništena u Drugom svjetskom ratu, u svijetu povjesničara umjetnosti nastane kaos, ali fotografija isto tako probudi maštu trgovaca umjetnina na crnom tržištu. Istovremeno, poljska vlada želi da joj se slika vrati i angažira dr. Zofiju Lorentz, kojoj na raspolaganje stavi tim stručnjaka i operativaca, sa samo jednim ciljem: povratak neoštećena Rafaelova djela. Njezin tim, u koji su uključeni i bogati aristokrat kojeg se obitelj odrekla te jedan od najvještijih kradljivaca umjetnina na svijetu, uskoro će saznati da su skupa s Rafelovom slikom skrivene i tajne zbog kojih će se svi naći u nezamislivoj opasnosti.
Od izolirana bogataškog imanja u New Yorku, preko poljskih Tatri do ledene divljine Skandinavije, tim doktorice Lorentz slijedit će trag Rafaelova djela – sve do klopke koja je ujedno i sama po sebi zastrašujuće remek-djelo.
“Zaštitari su pošli provjeriti nezatvoren prozor tri ulice dalje. Mir.
Nadzorne kamere postavljene u prozore kuće koju su unajmili pokazivale su da je kod njih na prilazu i u vrtu također mirno. Okolica je spavala čvrstim snom bogataša koji su se obogatili na tuđi račun. Mir.
Samo je u trećem planu žmirkala pokvarena ulična lampa. Unatoč tome, nemir je rastao. Provjerio je sve još jednom. I zamro. Zurio je u treperavu svjetiljku kao začaran. Jer se u njezinu žmirkanju ponavljao uzorak. Nagonski, počeo je bljeskove prevoditi u Morseovu abecedu. T, A, B, O, R, T, A, B, O, R, T… Tabor? Nije to imalo nikakva smisla, izgleda da mu je suđeno da poludi pod stare dane, prima poruke od pokvarene ulične svjetiljke.
A onda je shvatio. Nije TABOR, nego ABORT, jedna od temeljnih zapovijedi NATO-a, zapovijed obustave svih djelovanja.
Netko ih upozorava.
Posegnuo je za mobitelom, nadajući se da nije prekasno.”

Izabrane pjesme
Posljednja krčma u centru
Kassel ne poziva na logiku
Povratak 


Zygmunt Miłoszewski poljski je publicist, književnik i filmski scenarist. Rođen je 1976. u Varšavi. Radio je kao novinar i urednik u časopisu Newsweek. Na književnoj sceni pojavljuje se 2005. godine kada objavljuje svoj prvi kriminalistički roman “Domofon” s kojim osvaja književnu kritiku i koja ga proglašava poljskim Stephenom Kingom. Godine 2006. objavljuje knjigu za mlade “Góry Żmijowe”, a 2007. i drugi kriminalistički roman “Upleteni” za koji je iste godine nagrađen nagradom Wielkiego Kalibru. Njime započinje izuzetno uspješnu trilogiju o tužitelju Teodoru Szackom (“Upleteni”, “Zrno istine”, “Gnjev”, sva tri romana objavljena u hrvatskom prijevodu Mladena Martića u izdanju Edicija Božičević). Prema istom romanu napisao je scenarij za film koji je predstavio u studenome 2011. u New Yorku, u sklopu festivala New Literature from Europe. Nastavak knjige “Upleteni”, roman “Zrno istine” također je osvojio nagradu Wielkiego Kalibru za najbolji kriminalistički roman. Publisher’s Weekly proglasio ga je jednim od najzanimljivijih suvremenih pisaca na poljskom jeziku. Njegova djela prevedena su na više od petnaest jezika.