Kuga i kolera

Patrick Deville (1957.) francuski je pisac i svjetski putnik. Nakon što je proveo dvadeset godina putujući po svijetu, sredinom devedesetih se usredotočio na pisanje i otad objavio 14 romana. Preveden je na 15-ak svjetskih jezika, a s romanom Kuga i kolera, objavljenim 2012., našao se u finalu gotovo svih francuskih književnih nagrada te osvojio Prix Femina i nagradu FNAC-a za najbolji roman godine. Živi i radi u Parizu.

Roman Kuga i kolera fikcionalizirana je biografija Alexandrea Yersina, francuskog mikrobiologa i otkrivača bacila kuge. Gotovo lirski pripovjedačev monolog o Yersinu počinje već potkraj junakova života, 1940. godine, kada Yersin bježi iz Francuske pred njemačkom invazijom kako bi ostatak svog života proveo u Vijetnamu. Pripovjedač zauzima poziciju svojevrsnog duha budućnosti koji se vraća kroz Yersinov život nizom prolepsi i analepsi i predstavlja ga čitateljima tako što ga smješta u kontekst javnog života Francuske u devetnaestom stoljeću, uspoređujući ga s njegovim suvremenicima poput Rimbauda, Zeissa, njegovog suparnika Kitasata Shibasabura, ali i njegovog učitelja, Louisa Pasteura. Deville istančanim i izraženo kompleksnim stilom ispisuje životopis velikog znanstvenika kojega nije zanimalo „ništa što ima veze s umjetnošću“, ali je na kraju ipak poslužio kao njezin izravni motiv.

„Yersinu je dvadeset i šest godina i prvi put vidi more. Ne s vrha litice i s vjetrom u kosi poput parnasovskog pjesnika, nego s palube koćara Raoul, zapljuskivana grdnim valovima, u čizmama i kabanici, dok se oko njega zdušno barata jedrima i pošteno radi. Sav oduševljen, i za Fanny, svoju jedinu čitateljicu, sastavlja pastiš Lotija ili nekih istraživača, pomoraca što otkrivaju plemena. Opisuje svijet muškaraca, bratski svijet, nešto između Lotija i Hugoovih Poslanika mora, iako Yersin još ne zna puno o nadgrađu broda, niti zna da se na brodu, kao ni u kući obješenog, nikad ne spominje konop.“

„Nedvojbeno briljantnog uma, čija su otkrića koristila cijelome čovječanstvu, heroj ove priče također je lišen prave ljudske bliskosti: ‘zidovi njegova uma štite ga od strasti još od dječačkoga doba’. Onoliko je daleko od elementarnih ljudskih odnosa koliko je kolonijalni ‘raj’ koji stvara u Vijetnamu udaljen od realnosti rata u njegovoj domovini, a konačni ishod njegovih epohalnih otkrića u medicini je to da su po njemu nazvali najsmrtonosniji mikrob u ljudskoj povijesti, bacil buboničke kuge, Yersinia pestis: simboličko srce tame koje leži u središtu ove potresne konradovske priče o pronalascima i o gubitku.“
Charlie Cooper, The Independent

„Što se tiče kulturne besmrtnosti, to da se bacil kuge nazove prema vama istovremeno je impresivno i pomalo tužno. Takva je i sudbina Alexandrea Yersina, francuskog mikrobiologa koji je studirao pod mentorstvom Louisa Pasteura i živio kroz optimistična kasna desetljeća devetnaestoga stoljeća pa sve do sredine Drugog svjetskog rata. Devilleova fikcionalizirana biografija Yersina (…) prekrasno je civiliziran i vješt monolog.“
Steven Poole, The Guardian