Ova zbirka proznih radova praških autora koji su se u svom književnom radu služili njemačkim jezikom nije zamišljena kao antologija prozne produkcije te autorima i tekstovima nedvojbeno mnogo bogatije književne enklave, već kao svojevrsna čitanka koja bi na primjeru četvorice autora, srodnih ponajprije po vremenskom presjeku njihova stvaralaštva, dočarala čitatelju Prag prvih desetljeća dvadesetog stoljeća.
Specifično duhovno ozračje „njemačkog Praga“, tog razdoblja koje je američki povjesničar kulture William M. Johnston u svom kapitalnom djelu „Austrijski duh“ opisao kao „ponovno otkrivanje gnoze“, svakako je pružilo plodno tlo najrazličitijim pristupima literarnom stvaralaštvu moderne, unutar kojih četvorica autora – Franz Kafka, Egon Erwin Kisch, Gustav Meyrink i Rainer Maria Rilke – svakako zauzimaju krajnje osebujne pozicije. Njihovi tekstovi, uvršteni prema osobnom izboru prevoditelja, ovdje se prvi put pojavljuju u hrvatskom prijevodu.